Izložba:Between There and There: the Third Place of Belonging
Out of Sight Antwerpen (Belgija)
16. 5. – 30. 6. 2019.
Kustosice: Irena Bekić i Duga Mavrinac, u suradnji s Dušicom Dražić
Suvremene prakse pripadanja migrantskog subjekta potencijalna su mjesta osnaživanja i stvaranja novih kulturnih značenja. Izložba govori o vještom preskakanju granica, aktiviranju praksi otpora i pregovaranja te prilagođavanju osobnih i grupnih težnji privremenih migranata. U stvaranju intimnih područja koja se kreću toposima, poput intimnosti, jezika, pripadnosti, identiteta, rada, emocionalnog tereta, zakonskih propisa, socijalne skrbi, pretvara galerijski prostor u zamišljeni prostor raseljavanja, konfigurirajući treće mjesto pripadnosti.
Umjetnici: Tomislav Brajnović, Nicole Hewitt, Ana Hušman, Božena Končić Badurina, Tonka Maleković
Suradnici: Out of Sight
Vizualni identitet i postav: Dušica Dražić
Tehnički postav: Dušica Dražić i Wim Janssen
Prijevod: Mirta Jurilj I Wim Janssen (provjeriti)
Kao dio antropološko-umjetničkog istraživačkog projekta Između tamo i tamo: Anatomija privremenih migracija, ovaj segment projekta/izložba nudi interpretativni okvir kroz koji privremeni migranti kao nositelji financijskog, socijalnog i kulturnog kapitala postaju tvorci novih značenja. Koristeći koncept trećeg prostora Homi Bhabhe, migrantskog subjekta promatramo kao hibrid jedinstvenog skupa afiniteta. Njegovoj / njezinoj suvremenoj praksi pripadanja pristupamo kao potencijalnim teorijskim i simboličkim mjestima osnaživanja. Ovdje se antagonizam između dominantnog i potlačenog međusobno poništavaju u konceptu kulturne hibridnosti, koji uključuje različitost i predstavlja konstruktivan susret među kulturama, izvan pukih narativa o nacionalnom identitetu. Oni postaju agenti novih kulturnih značenja, dok procesi globalnih kretanja ljudi, ideja i kapitala redefiniraju identitete u prostoru jedne ili nekoliko zemalja formiranjem transnacionalnih kultura. Višestruko pozicioniranje polivalentnih odnosa služi da nas upozori da migrantski subjekti također vješto preskaču granice, aktiviraju prakse otpora i pregovaranja te prilagođavaju osobne i grupne težnje. Transmigracija ne ovisi isključivo o stvarnoj fizičkoj i političkoj granici, već o aktiviranju mehanizama drugosti koji su također prisutni u zemljama odlaska. Drugost se ponekad pojavljuje kao rezultat procesa rastaljenog, sklopljenog i obnovljenog postupka pripadanja vlastitoj zajednici. Stoga povezivanje mjesta i podnošenje udaljenosti, kako bi rekla kulturna antropologinja Maja Povrzanović Frykman, znači puno više od mogućnosti same za sebe za redovite i trajne socijalne kontakte preko državnih granica. Biti na dvije adrese zahtijeva nove arhitekture roda i generacijskih odnosa unutar obitelji i šire. Međutim, u ovom emocionalnom ulaganju privremeni migranti često su prepušteni sami sebi. Pet umjetničkih projekata umrežavaju temu, međusobno se nadopunjuju. U stvaranju intimnih područja koja se kreću toposima, poput intimnosti, jezika, pripadnosti, identiteta, rada, emocionalnog tereta, zakonskih propisa, socijalne skrbi, izložba pretvara galerijski prostor u zamišljeni prostor raseljavanja, stoga konfigurirajući treće mjesto pripadnosti.
